недеља, 21. новембар 2010.

Kisa i moje nove cipele - dvadeset i deveti deo

Ovo lepo vreme mi svakako ne ide u prilog. Nema kise, pa moram da radim poslove koje nikada nisam. Prokletstvo od muza koji je otisao od kuce, a trava i dalje raste!
Nisam Vam nikad pricala, jer mi se to nije cinilo bitno. Ali izgleda da ce nastavak price, obzirom sta mi se desava na poslu, biti vezan za kucno ognjiste.
Imamo neku kucu na Dunavu, u kojoj je uvek vise uzivao moj muz nego ja. Odlazio je tamo, kad god mu se cinilo da je zaprljan stvarnoscu. U kuci je drzao neki alat, isao na pecanje. Uzivao u pecenju rakije od jedne jedine slive koja raste sa uspehom, jer kada Dunav kao bujica dodje, sve nosi sa sobom.
Dakle, kada je otisao od kuce, ostavio mi je ceo naramak kljuceva u amanet.
Pre neki dan sam sisala travu, jer sinovi ne stizu. Celo posle podne, obzirom da su nam isekli sumu iza kuce, pa nam je dvoriste bilo puno lisca.
I ne bi to ni pominjala, da ne naletih na jednu zmiju u dvoristu. Nikada nisam videla zmiju u novembru.
Bila je potpuno mirna.
Sutnula sam je nogom. Ona se trgla i pocela da palaca jezikom.
Jadnica!
Nije to bila neka velika zmija, sigurno ne. Nego neka mala, zalutala iz svog legla, usporena u jeseni.
Setila sam se Boa...
Brr.
Bar da sam njega mogla da sutnem...

Nocas sam sanjala kako ulazim u potpuno mracnu sobu u kojoj me ceka ogromna kobra. Meni je sve zasticeno, osim jedne ruke. Desne. Osecam uzasan strah, ali ne vristim. Ne pomeram se. Potpuno sam mirna. Ona palaca jezikom i svojim ogromnim zubima obuhvata ceo clanak moje ruke. Gamize po meni, uvlaci mi se u nogavicu od pantalona, obavija se oko clanka noge...Mirujem. Ne pomeram se. Ne pokazujem strah. Ona odlucuje da me nece ujesti. Odlucuje da se nastani na mom clanku. Pocinje da me golica jezikom.
Umirem. Od smeha.
U sustini, san mu dodje kao stvarnost koju prozivljavam.

Da li ste nekad gledali u poslednjih dvadeset godina na nasem prostoru, kako izgleda u nekoj velikoj i mocnoj firmi, kad neko zglajzne, ili kad izgubi neka partija na izborima?

Kad izgubi partija na izborima, onda sefovi, koji su bili clanovi TE i takve partije preko noci menjaju majice i parole.
Jednom sam gledala kako ceo grad to radi. Ceo grad je preko noci presao iz SPS u DSS. A deset godina pre toga je promenio i ime. Iz Titovog Vrbasa u Vrbas.
A kad neko zglajzne...Onda ga svi ismevaju. I svi mu odjednom znaju ime. I vratari i kafe kuvarice. Zgledaju se i prepricavaju. Omalovazavaju ga. Oni sto su dezurni zastitnici odjednom staju na stranu omrazenog. Licemeri prestaju da mu se javljaju. Vise ne znam ni da li je to mobing? Mislim kako CELU firmu optuziti za mobing!?
Jednostavno, treba preziveti. Dok se ne zaboravi, ili dok Tvoja partija ne stigne na vlast ponovo.
I to je za ljude.
I tako ,kada sam se vratila iz Turske, bez sporazuma i bez Gorana, stavljena sam na stub srama.
Ne preterano velik, obzirom na dramatican povratak, ali dovoljan da mi se smuci zivot.
Preki pogledi, podgurkivanje, prezir. Otvoreno neprijateljstvo, posebno onih koleginica koje me ni do tad nisu volele.
Jeftina udvaranja onih koji nisu smeli ni da mi se priblize, jer sad smo odjednom bili jednaki. Bezgresna Vladislava Petrovic na stubu srama. Uuuuu. Cista erotika!
Izgleda da je neko provalio i da mi se muz odselio.
Uzas!
Namigivanje i nabacivanje. Dosadni i agresivni muskarci. Jedan pijani kolega mi se cak otvoreno udvarao. Unosio u lice, onako zadrigao.
Nisam imala zivaca, opalila sam mu samarcinu.
Pa me je ministar zvao na odgovornost i smanjio mi platu tri meseca, disciplinski.
Ma, vredelo je svakog pishljivog dinara!
A mene su skinuli sa visokog obrazovanja i ostavili me bez zaduzenja, da nesto mastiljam.
Juce sam isla malo na Usce, da se oporavim. Gledala sam deciji film, onog Hari Potera.
Malo je nedostajalo da se onesvestim kada sam videla sta se njemu desava na filmu! Napada ga ogromna zmijurina!?
Mislim, sta ce biti sa mojim autorskim pravima!? Pa mene je zmija napala pre nego njega?!
Mada neki pisci smatraju da je u postmodernisticko vreme svaka prica ispricana i da ovakva poklapanja govore o tajnim vezama medju ljudima. Al gde da se nadjem Dzoani Rouling na putu!?
Pa cujem da njeni advokati deru zivu decu!!!
Samo mi jos to fali!
Da me neko tuzi zbog autorskih prava!
Sa muzem se nisam videla ni jednom.
Goran mi se prividja na ulici.
Nasla sam sjajan recept za bukovace, pohovane u pivu.
Radim lagane vezbe da mi prorade zgnjeceni udovi.
A telefon cuti...

Нема коментара: