субота, 20. фебруар 2010.

Kisa i moje nove cipele - cetvrti deo

I to naravno, nije sve. Sinoc sam na primer, pravila najbolji krep suzet koji mozete zamisliti za moje momke, male i velikog. Za mene je hrana zavodjenje a ne potreba, kao za njih...To strahopostovanje i obozavanje na licima kada je suknuo plamen visok sigurno 40 cm i to odusevljenje za nepce i stomak su evidentni. Moj recept je nepogresiv.Prava doza vanile i pomorandze, limuna i likera, te malo viskija nece nikada izneveriti. To je afrodizijak prve kategorije, skoro kao dobra cipela...
Ali, ako vec treba da se poredim sa nekom knjizevnom junakinjom, padaju mi na pamet dve. Prva je jedna od tri junakinje romana Majkla Kaningema Sati, koji je pre neku godinu dobio Pulicera, pa su ameri odmah snimili i film... Secate li ga se? Ma onaj sto je ona ledena Nikol Kidmen dobila Oskara za tumacenje Virdzinije Vulf? Stavili su joj onu vestacku nosinu, da bi bila "karakternija"; kako kazete da se ne secate?! No: nekad sebe podsetim, kada onako placem zbog kise, na onu trudnu depresivnu americku domacicu koja 50-ih godina XX veka baca svoju tek napravljenu skoro savrsenu tortu u kantu za smece, jer NIJE savrsena...Kao ni njen zivot... Secate li se bar tih scena u filmu...glumi je Dzulijan Mur. Kada sam je gledala u filmu strasno sam je mrzela. U knjizi, koju sam,moram priznati procitala tek kad sam odgledala film, shvatila sam, da me podseca na mene...samo ja ne bacam torte, nego iznosene cipele...
Bas proslu noc, i pored trijumfa sa flambiranim palacinkama, imala sam nocnu moru sa iznosenim cipelama koje moram da nosim... Kao torta sa neravnom glazurom...

Нема коментара: