субота, 4. децембар 2010.

Kisa i moje nove cipele - trideset i peti deo

"Slusaj", nastavio je Goran, dok sam ja proveravala da li je ceo dokument u mojim rukama,"nisam hteo da te ponovo upetljavamo u ovu pricu...Mislim da je ovde bas opasno za Tebe. Ali su insistirali..Kao Ti si jedina u toku...A tvoj drugar Hamza je rekao, da zna da si zilavija nego sto izgledas. Da li Te on bas dobro poznaje?"
Upitao je Goran, ucinilo mi se, radoznalo.
Pocela sam da se zabavljam, u svoj ozbiljnosti situacije. "Cekaj, cekaj, kakvo je to pitanje!?" Upitala sam, toboze uvredjeno.
Zatreptao je jedva vidljivo, krajickom oka...
Hm!?
"Nemoj da se ljutis..."
"Ma, ne ljutim se. Sta ti je. Isli smo samo zajedno na studije. I to je sve. Ali smo se nekada intenzivno druzili. Nisam spavala sa njim, ako te to interesuje".
Osetila sam gorcinu. Vise se interesuje za moje zdravlje medjunarodni spijun gvozdena srca, nego moj muz. Oneraspolozila sam se i pogledala na mesto gde mi je do nedavno stajala burma.
Jedan dan, dok sam kuvala vodu za nesicu u kuvalu, isto mi je eksplodiralo u ruci. Valjda je doslo do nekakvog kratkog spoja, sta li.. Osetila sam uzasan bol, a burma mi je gorela. Jedva sam je skinula sa ruke. Zlato se na jednom mestu istopilo i napravilo mi mali oziljak. Burma je ostala upropastena. Simbolicno, licilo je to na razvod braka.
I onda neka neko ne kaze da zivot ne pise romane!
"I sta ti to znaci, da je u sred Srbije opasno za mene? Pobogu, zamalo me nije udavila onolika zmijurina. U Novom Sadu me mal nisu pregazili, u Bugarskoj su pucali na nas. Sta ti to znaci, stvarno, reci mi!?"
"Ih, ovde je mnogo zlih sila upetljano. Moze mrak da Te proguta na nebrojeno mnogo nacina." Zabrinuto je komentarisao Goran."No, sad si Tu...Moram da idem, imam jos neka posla ovde, ali veceras cemo se videti, ako zelis. Izveo bih Te na veceru..Da proslavimo ponovni susret..."
"I da mi ispricas, odakle Ti Torinski..."Dodala sam ja.
"Ok. I da Ti ispricam...Ali Te molim, da ne izlazis u grad...Ne znas u koje kafice svracaju Srbi, pa da se ne nadjes u neprijatnoj situaciji."
"Ej,covece u Turskoj si me pustio..."
"Slusaj," prekinuo me je zapovedno."Samo me poslusaj. Hoces li moci?"
"Hocu".
"Obecavas?"
"Obecavam",rekoh rezignirano.
Poljubio me je nezno u obraz i odjezdio u dan.
E. E. E.
Eto sad!?
Sta je ovo!?
Malteski soko!?
Romansa!?
Srednje godine!?
Muz koga nema!?
Ostala sam u restoranu i narucila jedan viski, da malo razmislim.
Nehotice, slusala sam razgovor dvojice gostiju za sankom:
"Milica. Moja majka je Milica". Govorio je jedan zajapureno.
"Ma koja Milica. Mersiha, jadan ne bio. Stvarno ti fali daska u glavi. Mi sandzaklije moramo znati da nam je Alah dao jednu priliku da se opametimo i pratimo naseg vodju"
Tu je pomenuo prezime mog sutrasnjeg domacina...Lecnula sam se i naculjila usi. Mozda je Goran bio u pravu.
Sta kog djavola trazim u Novom Pazaru!?
"Moramo da shvatimo da pisemo sami nasu istoriju, ne da nam je pisu komsije Srbi. Doslo je vreme da mirnim putem ostvarimo hiljadugodisnje snove. A to je da se oslobodimo smrtonosnog zagrljaja Srbije. Ej, nema nas kao naroda u Ustavu! I deca nam uce o sv. Savi!"
"Jadan, sta zboris. Sta bi Ti, da Srbije za fildzan ostane?" Crven je u licu bio onaj sa majkom Milicom.
"Ma, neka je za fildzan ostane, bas me briga". Dodao je ovaj drugi mirno.
Srucila sam viski niz grlo i odjurila u sobu.
Goran je bio u pravu.
Ma,kakva vecera sa njim.
Imam sporazum, palim za Beograd.
Okrenula sam broj recepcije i zamolila ljubaznu recepcionarku, da me poveze sa autobuskom stanicom. Ona naravno, nije odolela da ne prokomentarise moj susret sa Goranom, uz pitanje nisam li se valjda razocarala?! Sta li!?
Razocarenje je usledilo: Autobus sam imala tek sutra, sto je znacilo da moram da prenocim u Tadzu. Moram reci da ne znam da li sam bila uplasenija zbog skorog susreta sa Goranom, ili zbog boravka u Pazaru.
Ej, Srbijo, medju sljivama...

Нема коментара: