субота, 27. март 2010.

Kisa i moje nove cipele - sedmi deo

Ima vec dve nedelje kako sam se vratila iz Beca, a nisam stigla da Vam se javim. Stvari su se zahuktale neverovatnom brzinom; skoro ne znam odakle da pocnem.Mislim, ne bih Vam ni pricala dalje o susretu sa Kupusom da se,posle dolaska iz Beca nisu pocele desavati neobicne stvari;bas kao sto je on, Kupus i  najavljivao. Poslovni partneri moga muza su listom poceli da otkazuju saradnju,sto je za posao kojim se on bavi pogubno. Da ne pominjem, da niko nije izmirio ni jedan dug prema njegovoj kompaniji.To bih jos i prezivela,ali cinenicu da je moja najbliza saradnica imala neobjasnjivu saobracajku...To vec ne mogu. I ona je majka dvojice decaka...Ppre neko vece se na nju zaleteo automobil sa zatamljenim staklima iz mraka,kada je izlazila iz kancelarije i na parkingu pokusavala da upali auto. Na srecu, samo je povredila celo, vazdusni jastuk se odmah podigao, a i ona je stavila pojas cim je sela u auto. Ne znam da li je to bio slucaj, ili pretnja upucena meni, obzirom da prilicno licimo...U svakom slucaju, idem u Maderu na ponovni sastanak sa Kupusom...Ne pazim ni sta oblacim,dotle je stiglo.
"Drugarice,prijateljice, kako si mi", smeska se masno, u medjuvremenu, dr, Kupus. 
"Kuda ide ovaj svet,ko sve nece biti doktor nauka u Srbiji !?",pitam se ja u sebi smeskajuci se kiselo. Oklevam sa odgovorom.
 Postavljam kontra pitanje:" I sta si mi ono rekao, na cemu si doktorirao?"
"Ma, na onom Hegelu na kome sam i magistrirao i diplomirao. Ma ne mislis valjda da bih ja imao vremena da se bavim necim dalje, kad je ovo sasvim dobra krava za muzu. Malo prepravio ovde, malo tamo, nesto mi uradili studenti...Znas da sam na katedrama u B... .... i u N... Samo, daleko sam od centra zbivanja i pravog uticaja. A ti si se bas uglavila. Nigde drugde nego u ministarstvu." Gladi Kupus svoju retku bradicu.
"Pa znas da nam plate nisu velike",odgovaram sa osecajem teskobe.
"Ma daj, Vladislava, ti zeno, radis za Srbiju i devizne dnevnice",smeje se Kupus, gladeci bradurinu i dalje."Koliko si podigla u Becu?" 
"Kako znas za Bec", zagrcnem se. "Ja niti se slikam ,niti sam bliska saradnica ministra...Ja sam kao neki nezavisni saradnik"...
Kupus me prekida razveseljen mojom nelagodom:" Ma,draga, zato mi Ti i trebas. Ma ko ce, zeno, posumnjati na tebe, savetnika. Imas mogucnost da svuda zabodes nos, a vidim da si spremna da me i saslusas...Prosli put si bas zurila. Ja cu vinjak,a Ti?"
Uzimam jasmin caj da se smirim i mislim kako nije promenio, ni posle toliko godina i toliko titula, vulgarni i jeftini ukus...Vinjak je i dalje vinjak, a Hegel i dalje krava muzara...Neke se stvari ne menjaju, a ja sam postala medjunarodni obavestajac po pitanjima primene torinskog sporazuma.
Inace, odmah kada sam napustila Kupusa, posle prvog sastanka na kome sam na brzinu srucila jedan sokic zgadjena njegovim insinuacijama i izletela iz Madere u opet kisni Beograd, imala sam los osecaj u stomaku. Da nista nije gotovo, nego da nesto pocinje. 
Taj osecaj sam imala i sve vreme boravka u Becu, koga inace ne volim. Potpuno mi je jasno da je Frojd morao tu, u tom gradu, da iskroji svoje sulude teorije. U tom gradu klasicne simetrije i tisine, u kome samo vidis odbljesak velike grabezljive imperije, koja je rasla na krvi pokorenih u proslim vekovima. Kad mislim na Bec uvek pomislim  na Serbrun sa onim obeliskom u njegovoj mocnoj basti kao suludim tripom kica i dominacije.Savrsena ravnoteza i on koji para becko nebo,kao ukradeni falus tudje kulturne matrice, a perspektiva savseno iskrojene ulice. 
Posao je bio relativno uspesan, opet je bilo puno oficijelnih obecanja  i finog osecaja da bas mi, kao delegacija, ne znamo sta radimo. Zaista smo lepo ustedeli na dnevnicama, posto je svako spavao kod nekog prijatelja, a naravno, prijavili smo hotele sa cetiri zvezdice, kako i prilici jednoj drzavnoj delegaciji. Samo je ministar spavao rezidencijalno, ali njegovi izvori prihoda inace nisu tema ove price...
Kada se skup zavrsio, u Graben ulici pila sam sjajnu kafu i uzivala u danu bez kise u hladnom gradu koji ne volim. Pazarila sam malo kao nekad Sisi, srebrenine i porcelana, a bogami i nesto Armanija, Gucija,Prade i Versacea (ziveli second hand shop), pa za decake Nike kozne patike za po 30 evra. Koleginice su trcale sa kesama po Marijahilferstrase jureci groznu svetlu ljubicastu koja je carevala po svim izlozima.
Dan je bio skoro savrsen, ali,osecaj mucnine me nije napustao...
Dakle, to je bilo to.Tako. Zvanicno sam prihvatila Kupusovu ruku i postala strani obavestajac. Odatle i mucnina.I skromno se nadam da me necete doziveti kao licemera. Ma i ja sam covek.I majka dvojice decaka. Dvojice.

среда, 10. март 2010.

Kisa i moje nove cipele - sesti deo

Potpuno neobicna situacija.
 Jutro kada sam se vratila iz Brisela je bilo sjajno. Momci su me sacekali na aerodromu. Bio je divan dan. Vise nisam imala onaj osecaj usamljenosti, nikako. Posto je putovanje bilo naporno, na poslu su me ostavili na miru,tacnije dan je bio slobodan. Moj dragi je posle zajednicke kafe i odmotavanja poklona, otisao na posao, a decaci na svoje obaveze. Otisla sam da se istusiram. Blazeno. Odlican sluzbeni put, one sjajne cipele u mom ormaricu, momci zdravi, ja preporodjena. Uzela sam onu slatku penu koja je ostala od praznika, koja mirise na novogodisnje slatkise, da se apsolutno podignem. Pustila sam vodu, usla pod mlaz moje tus kabine...kad...Telefon.Uzimam bade mantil,ogrcem ga, brisem se rukavom,dizem slusalicu. Voda curi niz vlazne noge:"Halo, izvolite", kazem. 
"Vladislava,cao,gde si drugarice?" 
"Pa, kuci, kazem. Upravo sam izasla..."prekidam samu sebe, pojma nemam sa kim pricam...Sta,sad treba da pricam nekom nepoznatom muskarcu kako sam polu gola i vlazna!? "A, ko je to?"
"Pogodi gospodjo, devojacki Petrovic".
"Hm...ne mogu da se setim"
"Tvoj drug, Steva kupus"
Kakav crni Steva kupus,pa njega nisam cula bice...petnaest godina..
Panicno prebiram po glavi sta sad on radi?Cime se bavi?Za njega me ne vezu bog zna kakve uspomene. Vazio je, dok smo bili na fakultetu - mladi i ludi, za dousnika. Trcao je u, vise ne secam ni kako se to zvalo, komitet valjda, svako malo. 
Sta prica napredna omladina na Filozofskom fakultetu? Hoce li biti strajka, ili nekavih demonstracija?
Zajedno smo bili, ustvari, na postdiplomskim studijama.
On je svoj magistarski prepravio od svog diplomskog rada...Ma,to se moglo tada tako, kazem Vam. Smutna vremena Slobe Milosevica, u kojima je svasta prolazilo.
Nadimak je dobio, jer su mu strasno smrdele noge. Sta reci dalje? A i trag mu nije bio bolji. Mislim, onako simbolicno.Jednom prilikom je organizovao i humanitarnu pomoc, neku dobrotvornu akciju, od koje je citav prihod otisao njemu u dzep. Od toga je podigao ogromnu kucu na selu....Meni je jednom izvodio striptiz, ne bi li me zaveo. Ma,jedva sam ga izbacila iz stana.
No, takva persona me je zvala.
Sve to, citava njegova grozna biografija mi je prolazila kroz glavu,dok je on predlagao hitan sastanak. Kakav sastanak, crni?! Umorna sam, jos nisam ni isprobala stvarcice koje sam kupila...
Ne,ne,ne.Drugovi (koji drugovi u Beogradu u XXIveku?!) zure, a auto je vec ispred zgrade. Ceka, da se spremim, pa da se nadjemo...Pomenu ime mog omiljenog restorana...Pogledah kroz prozor...Limuzina sa zatamljenim staklima, pored koje stoji dasa kao u americkim filmovima, sa zatamljenim naocarama. Sad sam vec radoznala, a i volim Maderu...A i drug mi je sa postdiplomskih...Ma ko ga sisa. 
Idem da se nadjem sa Kupusom....