среда, 9. јануар 2008.

Rasuti komadići smisla

Bez obzira na loš ten, uzana ramena, klempave uši i groznu naviku da ne čuje nikog do sebe, Dragan je prvih godina, kada je iz prestonice stigao u M., požnjeo ogroman uspeh među lokalnim udavačama. Sveže diplomirani lekar u varoši gde se mladi muškarci zaustavljaju na čitanju sportske prognoze i žute štampe, bio je pravi vrisak za iole poštene dame svih generacija. U M. je stigao, kada su iz M. najviše odlazili. Oni mlađi na studije, stariji na rad u veće gradove.
Dragan je stigao iz novobeogradskih solitera, gonjen željom da se vrati u prostore iz kojih je njegov deda, kao bez glave pobegao, gušen ustajalom svakodnevicom. Imao je plemenitu nameru da istraži svoje korene, i manje plemenitu, da bude redak zver u belom mantilu koji su u Beogradu nosile na stotine njegovih kolega.
U suštini, Dragan je, iako egocentrik, sanjao o velikoj ljubavi bez zadrške, na"raskošnim zelenim poljima njegovog rodnog kraja", kako je voleo da ističe.
Posle niza okršaja na ljubavnom polju, pa jedne strasne veze sa ženom koja ga nije razumela i nije videla njegovu melanholiju, zagledana u snežni mantil, Dragan je postao samouveren i skoro privlačan muškarac. Skrasio se sa Vesnom, koja je pretila da postane baba-devojka, i koja je, jedva ga dočekavši snažno prigrabila dizgine njihovih sudbina u svoje ruke. Njen otac je bio alkoholičar, a ono na šta nije računala bio je tanani sklop Draganovih živaca, koji ga je polako a sigurno terao u isti porok. Zagledana u beli mantil, dugo nije videla da živi sudbinu svoje majke, ali ju je ta sudbina sprečila da sa Draganom ima decu. Bar je strogom kontracepcijom sprečavala poznati skript! Dakle, Vesna i Dragan nisu imali dece. Dragan se sve više povlačio od ljudi, a za vreme 98-e i bombardovanja Srbije, počeo je da tvrdi da je smislio spas srpskog roda; tvrdio je da može da lično kontroliše unutrašnji pritisak ušiju NATO pilota, na taj im način znatno smanjujući agresivnost. Nekoliko dana pošto je obznanio dragoceno otkriće, počeo je da fotografiše. Slikao je sve - slučajne prolaznike, barice na trotoarima, ćoškove, nečije laktove, ramena, krovove, terase, prozore, automobilske gume, pseća govanca, ručkove, izloge, đubrišta, vozove...
Jednom se dogovorio sa ženom jednog našeg čuvenog umetnika, čiji su koreni kao i njegovi bili u varošici, da fotografiše njihovu porodičnu kuću, ni po čemu karakterističnu, ne bi li se lakše prodala. Slikao je za vreme vazdušnih uzbuna - krov, doksat, uglove, dimnjak. Slikao je dvorište i ulaz, prazne sobe sa strašću osuđenog na smrt. Jednoga dana, kada su udari bombi bili blizu, bliže nego inače, da su se čak i stakla na prozorima tresla, umesto da siđe u podrum, popeo se na tavan. Na još nefotografisanom tavanu bila je čudom ili namerno, zaboravljena izvanredna zbirka fotografija letelica iz svih vremena. Brujanje Nato aviona bilo je sve bliže i Dragan se brzo odlučio za fotografiju letelice Senka, koja se, čim je seo u nju, vinula visoko iznad domašaja radara.
Sledećeg jutra, mahom muški deo varošice M. zadovoljno je raznosio komadiće te noći, nad nebom Srbije, srušenog Nebeskog sokola,vrhunca STELT tehnologije
Posted by Picasa

уторак, 8. јануар 2008.

Jasna ili "Odbegla mlada" na srpski način

...čini mi se da je njena priroda uvek bila pomalo zamućena, i da nikad nije bila prozračna kao ime koje je nosila. Ponekad me je podsećala na Dafinu,ženu Vuka Isakoviča, iz znamenitih Seoba, kada se preselila u Zemun. Kod devera Aranđela, ona nikad nije bila takva - sa ženama je pušila, pila, psovala i ogovarala. Ipak, Aranđel je Dafini bio izgleda jedini moguć izbor, a jasna ih je uvek imala. Na pretek...
Kao devojčica,štrkljasta i šarenih očiju, koje su bile skoro razroke, u pubertetu se pretvorila u oblu, a ipak vitku dugonogu mladu ženu, za koju se ne zna gde gleda.
Urođenu upornost nasledila je od majke, koja je pored beskrajno dobroćudnog oca uvek pravila velike poslove uz koje se kapital polako, ali sigurno uvećavao.U Srem, nenaviknut na žene biznismene, među prvima je donela sbijansku promućurnost i neku mašinu za obradu plastike, sa kojom se više nego dobro zarađivalo. A radilo se mnogo...Majka i Jasna odlučile su, da bi uz nju najbolje "išao" beli mantil, tik iznad fino oblikovanih kolena. Tako je Jasna, teškom mukom, posle 12 dugih godina i uz promenu više fakultetskih centara,završila medicinu!Pošto se jedva provukla kroz fakultet, mogli smo da zaključimo da nije inteligentna, već uporna...I verovatno, moćnih instikata koji su je, ne samo spašavali, već, što se videlo kasnije i činili srećnom.
Što se muškaraca tiče...e, njih je trošila u veeelikim količinama...Dok je za druge, manje vešte žene, seks bio siguran put da NE DOBIJU ono što žele, za nju je put preko kreveta bio najsigurniji. Ona je znala tajnu, kako da tim putem izdejstvuje sve što joj treba. Bračne ponude pogotovo...
Prvi put je bila verena, dok smo se mi ostale u generaciji još uvek igrale sa lutkama, krišom, doduše. Verila se za Božu, naočitog dasu iz jedne od prvih preduzetničkih porodica u gradu. Ostavila ga je na dan uoči svadbe, kada ne samo da je kupljena venčanica,već su bile napravljene i sve torte.To je ujedno bio i skandal godine u našem malom mestu. Događaj joj je obezbedio imidž fatalne žene. Nagoveštaji nove ljubavne oluje se desio u njenim dvadesetim. Tada se kao princ pojavio, neznano otkuda, neki zgodni stranac. On se nije plašio Jasne i bio je probisvet. to smo saznali kasnije. Majka mu je živela u inostranstvu, a on je menjao mesta boravka kao neka moderna skitnica, nigde se ne zadržavajući predugo. Oženio se njome za tili čas, useljavajući se u veliku porodičnu kuću. Posle par godina burnih svađa i pomirenja, njen zgodni muž je nestao, zajedno sa novcem sa zajedničkog računa.Jasna je bila zabezeknuta i kako je kasnije govorila istinski povređena. Ta prevara joj je pokazala "da ne treba verovati ni jednom muškarcu". To je bio sjajan izgovor za ono kasnije.
Posle je došao Nikola,koga je upoznala kao kolegu sa fakulteta. Ovo dvoje mladih medicinara, skrasilo se u jednom malom stančiću na periferiji Beograda, koji na njeno insistiranje nisu delili sa Nikolinim roditeljima.Ovi su,izbegavši strašni rat, sa babom i dedom delili sobicu zemunskog samačkog hotela.More sebičluka je preplavilo njene obale kada je mužu nabila na nos njegovu izbegličku sudbinu. Kada je napokon počela da radi u struci,kao poželjna ali ne tako mlada doktorka, počela je da skuplja zlato. Ono je posebno isticalo njene šarene oči i beli mantil...Kupila je i stan sebi od zaostavštine ostale za sada već, pokojnim ocem i napokon se suštinski odvojila od majke. Sledeći muž je bio grubi, bogati seljak, koji je bio očaran komadom koji je ulovio. Njenu odanost, kao pravi skorojević je plaćao skupo.Brak je trajao do momenta kada je njoj potavljen ultimatum-odlazak na selo gde se bogatstvo sticalo i brika o ostareloj majci, ili... U tridest petoj ju je osvojio kapetan broda(!), ne uvek prisutan zbog prirode posla, što joj je savršeno odgovaralo. Proširenje poslovne aktivnosti usmerilo ju je na drevne kineske veštine,uz koje je u kombinaciji sa tradicionalnom, odlično zarađivala.Iz posla se povukla na kraće vreme u momentu kada je napokon ostala u drugomstanju. Dobila je bliznakinje, koje su zajedno sa njom, na susretu koje je organizovao ženski časopis,proglašene za najmajku i najblizance kraja XX veka! Naslovne stranice svih porodičnih magazina bile su njene, što je u suštini bilo potvrda onoga što je uvek znala o sebi. A to je - da je najsavršenija žena na svetu.


Posted by Picasa