недеља, 21. фебруар 2010.

Kisa i moje nove cipele - peti deo

I sta sad? Toliki put, a i ovde pada kisa... Brisel, evo me!
Ja sam kao aktuelni ministar prosvete koji je pre neki dan,vrativsi se sa Kube, izjavio da nece da kaze zasto je bio tamo..Kao "sluzbeno"...Mora da je sedeo sa zenom (ako je ima) ili prijateljicom u nekom Hemingvejevom kaficu zagledan u plavetnilo, misleci,kako nije lose biti ministar ni u propaloj drzavi...
Ali,sta pricam?! Ja jesam sluzbeno ovde.
Deo sam aparata koji ce nas uvesti u Evropu. Na jedvite jade, kako - tako,ali mrdamo...
Ponela sam neke fine kostime u kojima ce moja poslovnost doci do izrazaja. Setajuci kroz ovaj grad koji mirise na kisu, pivo i cokoladu shvatila sam da se savrseno uklapam...Sivo jeste pun pogodak, a ja sam pravi evrokrata! Nisam se bas najbolje osecala na tim sastancima..Jeste da su svi ljubazni, ali su me upozorili,oni koji su bili ovde pre mene, da je to ljubaznost koja nista ne kosta...Ipak,sa torbom koju sam ponela, nisam ostala neprimecena. Svuda vidim odobravanje na licu...
Svratila sam sa nekim nasim kolegom i do nekih kulturno-istorijskih spomenika i jela na trgu Zurden. Gledala sam onog malisana koji piski, i cipku i vez...Mislim da mi se i kolega udvarao. Mora da mu je visak secera iz vafla udario u glavu.Ali, ja sam dama. I nimalo nisam slicna drugoj knjizevnoj junakinji koju sam htela pre neki dan da Vam pomenem, jer sam znala da krecem na put, pa je koencidencija bila skoro nametnuta.
Rec je o junakinji romana Doris Lesing "Leto pre sumraka". Jeste da smo istih godina i na slicnom putovanju...Ali meni ne pada na pamet da ulecem u vezu sa mladjim muskarcem ili da menjam frizuru i sakrivam se...Osim toga, njena su deca vec odrasla, a mojim decacima sam i te kako potrebna. Bar jos neku godinu... No, Brisel nije, po broju stanovnika prevelik grad. Milion stanovnika, tek nesto jace... mnogo stranaca, naravno,sto se da ocekivati od centra EU i sedista NATO...Ali Brisel ima preko 3600 prodavnica i cak cetiri oooogromna shoping centra! To Vam kazem! Neki nude i asistenta kupcu i to licnog! Zima je, a oni su vec letnje kolekcije izbacili napolje! Milina! Sve je u znaku karnevala u Riju...Posebno mi se svideo jedan minimalisticki, ali je u njemu najmanja guzva. A boje - pesak, tirkizna i braon!!! Divno.Celu noc nisam spavala, misleci koje cipele da kupim...Jedne ruzicaste baletanke sa kristalima koje podsecaju na detinjstvo ili fine,meke smedje shimi, skroz retro, sa vrtoglavom petom... Posto sam ujutru ustala sa povisenom temperaturom na nervnoj bazi, odlucila sam, presekavsi cvor, kupujem oba para! 
Pa neka pada i ta kisa...Ja se i onako vracam u Beograd.

субота, 20. фебруар 2010.

Kisa i moje nove cipele - cetvrti deo

I to naravno, nije sve. Sinoc sam na primer, pravila najbolji krep suzet koji mozete zamisliti za moje momke, male i velikog. Za mene je hrana zavodjenje a ne potreba, kao za njih...To strahopostovanje i obozavanje na licima kada je suknuo plamen visok sigurno 40 cm i to odusevljenje za nepce i stomak su evidentni. Moj recept je nepogresiv.Prava doza vanile i pomorandze, limuna i likera, te malo viskija nece nikada izneveriti. To je afrodizijak prve kategorije, skoro kao dobra cipela...
Ali, ako vec treba da se poredim sa nekom knjizevnom junakinjom, padaju mi na pamet dve. Prva je jedna od tri junakinje romana Majkla Kaningema Sati, koji je pre neku godinu dobio Pulicera, pa su ameri odmah snimili i film... Secate li ga se? Ma onaj sto je ona ledena Nikol Kidmen dobila Oskara za tumacenje Virdzinije Vulf? Stavili su joj onu vestacku nosinu, da bi bila "karakternija"; kako kazete da se ne secate?! No: nekad sebe podsetim, kada onako placem zbog kise, na onu trudnu depresivnu americku domacicu koja 50-ih godina XX veka baca svoju tek napravljenu skoro savrsenu tortu u kantu za smece, jer NIJE savrsena...Kao ni njen zivot... Secate li se bar tih scena u filmu...glumi je Dzulijan Mur. Kada sam je gledala u filmu strasno sam je mrzela. U knjizi, koju sam,moram priznati procitala tek kad sam odgledala film, shvatila sam, da me podseca na mene...samo ja ne bacam torte, nego iznosene cipele...
Bas proslu noc, i pored trijumfa sa flambiranim palacinkama, imala sam nocnu moru sa iznosenim cipelama koje moram da nosim... Kao torta sa neravnom glazurom...

понедељак, 8. фебруар 2010.

Kisa i moje nove cipele - treci deo



Posted by Picasa...Jutros sam gledala decake koji cekaju autobus da bi stigli do svoje skole. Jedan je pljuvao i kasljao tako jako da sam pomislila da ima neku bolest. Bio je u grupi. Svi su nosili iste patike i suskave trenerke sa kapuljacama preko glave. Jedan drugi im je prisao, pa su se zaglili i skoro poljubili. Ritualni gest, kao da krecu u tesko razbojnistvo i kradju, a ne u skolu.Izgledaju kao pilicari a ne ucenici. Moji sinovi nisu takvi. Ne puse na ulici i pljuju po trotoarima. Sigurna sam da ne puse uopste, iako su dovoljno odrasli da to rade nama iza ledja. Povremeno ih njuskam ili im pretresem stvari, za svaki slucaj. Pa sta?! Nisam paranoicna, ali... Naucila sam ih redu; ne jedu slatkise svaki dan. Samo jednom nedeljno. Nekoliko puta sam ih uhvatila da mlate po sladoledu bez dozvole. Bili su kaznjeni. Roditelj mora da bude dosledan. Visak secera inace nije zdrav - ni za duh, ni za telo. Oni nemaju mnogo slobodnog vremena. Jedan je sportista, drugi je u sluzbi Euterpe. Obojica su lepo vaspitani mladici, kao i njihov otac. Umeju da kazu "dobar dan" i "izvinite". Kada su raspusti, obavezno odlaze u neke naucne kampove, shodno godini i interesovanju. Ove godine smo im obecali zajednicko letovanje koje nismo priustili vec...Pa ima tome. Prosto ne moze covek da postigne... Muz stalno radi (a to sam vec rekla, a ne volim da se ponavljam) a ja imam svoje obaveze. A ne mogu da ostavim ni svoju krojacicu;ona mi kaze da sam joj od svih musterija najbolja,uvek u toku i dobro informisana.
Nedavno sam sa sinovima svratila u bioskop (muz je bio odsutan).Nisam htela da im kazem, ali sam krenula zbog nekog snizenja na Uscu, a ne zbog Avatara i 3 D projekcije. Jedan od njih tako voli tu naucnu fantastiku, a ja to uopste ne razumem...I kakva je to poruka filma?! Treba otici sa ovog sveta da bi bio srecan?! Moram priznati, boje su raskosne, a i tuzno je. Sve sa tom ljubavnom pricom u filmu. Od naocara me je bolela glava.Ipak, nadoknadila sam kasnije sve- snizenja su bila sjajna.
Ma, nisam ja nikakva srpska kupoholicarka ni obesna domacica!
Da se niko ne usudi tako da misli! Zaposlena sam,dobra sam majka i muz mi laska( a i ja tako mislim) sjajna sam ljubavnica. Ali danas opet pada kisa...

субота, 6. фебруар 2010.

Kisa i moje nove cipele - drugi deo



Jutros sam ustala sveza i odmorna. Polako sam se i pazljivo nasminkala, namestila frizuru i otisla do pekare. Moram da se pohvalim da me vec dvadeset godina niko nije video bez frizure. Mislim da svaka zena to sebi duguje. Frizuru i cistu kucu. A citam da i feng shui to savetuje za dobar seksualni zivot. Pise - ako zelite dobar seks usisajte kucu. Krpu za prasinu u ruku! Mada sam ja mislila da u ruku ide nesto drugo, a ne krpa... Ali, covek uci dok je ziv...A tek zena...Moj muz me je docekao budan. U ocima mu i dalje vidim obozavanje. Senka se navlaci retko, samo kad bas potrosim. Ali,on zna da je meni svaka stvar potrebna i jako dobro isplanirana. Nikad ne kupujem na prvu loptu. Prodjem pored izloga bar dva puta. Posavetujem se sa njim i sa sestrama. Nekad nazovem i mamu. Onda nas dve pricamo o bojama sezone i kako to sto sam videla uskladiti sa onim sto imam...kako nesto opeglati sto je osetljivo..Gde prepraviti ako treba i slicne, a tako neophodne sitnice. Nisam povsna, naravno.Samo stvari drzim u rukama i to cvrsto. Jedno vreme mi je muz odlazio u komsiluk. Mislim, bas cesto .Rec je bilo o komsinici koja se sveze razvela, pa ga je stalno zvala da joj nesto opravi. Nisam Vam rekla; moj muz je strasno sposoban muskarac. Sve sto uzme i zavrsi. Nije kao muzevi drugih zena - nezainteresovani i daleki. Uvek je na raspolozenju. E,pa,ona nije bila slepa kod ociju. Zato ga je i zivkala...Te kompjuter, te osiguraci, te pegla...Pa sam ja otisla jedan dan i ocitala joj takvu bukvicu. Zarili su joj se obrazi. Nikad vise ga nije pozvala. Ni ne javlja se vise, bestidnica. Ali, ja sam joj oprostila. U Beogradu ima tako malo muskaraca. Razumem je. I dalje zivi ispod nas,ali cuti. I bolje joj je. Znam da je kontradiktorno...Mislim, razumem je, ali joj ne dam. Ma on je moj muz, a ne javno dobro!
Dakle, donela sam kifle obucena u bledi bez kaputic koji se slagao sa sivom bojom ledenog jutra i mojim ocima. Graciozno sam skinula moje fine mekane rukavice od jelenske koze (koje ne nosim u grad, moram naglasiti, pohabane su, prilicno) i nezno ga pomazila po obrazu. Poljubio me je, jer se uvece nismo videli, obzirom da jako kasno dolazi sa posla, uvek, a sad je bio i na sluzbenom putovanju... Izvadio je u tisini poklon. Suskala je samo hartija...fino...lepa kvalitetna koza, divna nijansa golubije plave...Dobra i solidna torba! Oh,kako me samo poznaje. Ma ja sam srecna zena...Ne znam sta mi je bilo onaj dan kada sam plakala na sred ulice.
Decaci su ustali, rumeni i cupavi od spavanja. Pricamo svi u glas. Poceo je novi dan...
Posted by Picasa