субота, 6. фебруар 2010.

Kisa i moje nove cipele - drugi deo



Jutros sam ustala sveza i odmorna. Polako sam se i pazljivo nasminkala, namestila frizuru i otisla do pekare. Moram da se pohvalim da me vec dvadeset godina niko nije video bez frizure. Mislim da svaka zena to sebi duguje. Frizuru i cistu kucu. A citam da i feng shui to savetuje za dobar seksualni zivot. Pise - ako zelite dobar seks usisajte kucu. Krpu za prasinu u ruku! Mada sam ja mislila da u ruku ide nesto drugo, a ne krpa... Ali, covek uci dok je ziv...A tek zena...Moj muz me je docekao budan. U ocima mu i dalje vidim obozavanje. Senka se navlaci retko, samo kad bas potrosim. Ali,on zna da je meni svaka stvar potrebna i jako dobro isplanirana. Nikad ne kupujem na prvu loptu. Prodjem pored izloga bar dva puta. Posavetujem se sa njim i sa sestrama. Nekad nazovem i mamu. Onda nas dve pricamo o bojama sezone i kako to sto sam videla uskladiti sa onim sto imam...kako nesto opeglati sto je osetljivo..Gde prepraviti ako treba i slicne, a tako neophodne sitnice. Nisam povsna, naravno.Samo stvari drzim u rukama i to cvrsto. Jedno vreme mi je muz odlazio u komsiluk. Mislim, bas cesto .Rec je bilo o komsinici koja se sveze razvela, pa ga je stalno zvala da joj nesto opravi. Nisam Vam rekla; moj muz je strasno sposoban muskarac. Sve sto uzme i zavrsi. Nije kao muzevi drugih zena - nezainteresovani i daleki. Uvek je na raspolozenju. E,pa,ona nije bila slepa kod ociju. Zato ga je i zivkala...Te kompjuter, te osiguraci, te pegla...Pa sam ja otisla jedan dan i ocitala joj takvu bukvicu. Zarili su joj se obrazi. Nikad vise ga nije pozvala. Ni ne javlja se vise, bestidnica. Ali, ja sam joj oprostila. U Beogradu ima tako malo muskaraca. Razumem je. I dalje zivi ispod nas,ali cuti. I bolje joj je. Znam da je kontradiktorno...Mislim, razumem je, ali joj ne dam. Ma on je moj muz, a ne javno dobro!
Dakle, donela sam kifle obucena u bledi bez kaputic koji se slagao sa sivom bojom ledenog jutra i mojim ocima. Graciozno sam skinula moje fine mekane rukavice od jelenske koze (koje ne nosim u grad, moram naglasiti, pohabane su, prilicno) i nezno ga pomazila po obrazu. Poljubio me je, jer se uvece nismo videli, obzirom da jako kasno dolazi sa posla, uvek, a sad je bio i na sluzbenom putovanju... Izvadio je u tisini poklon. Suskala je samo hartija...fino...lepa kvalitetna koza, divna nijansa golubije plave...Dobra i solidna torba! Oh,kako me samo poznaje. Ma ja sam srecna zena...Ne znam sta mi je bilo onaj dan kada sam plakala na sred ulice.
Decaci su ustali, rumeni i cupavi od spavanja. Pricamo svi u glas. Poceo je novi dan...
Posted by Picasa

Нема коментара: