уторак, 12. новембар 2019.

Ručak

Jutros je carski dvor bio načičkan po hermetički zatvorenim prozorima. Prozori su bili i visoko polarizovani, što je koštalo boga oca, da im sunčevi zraci ne bi oštetili belu i nežnu kožu. Vazduh ovde na bulevaru nije bio zadovoljavajući, pa se pazilo da sve dobro dihtuje. Nije bilo šale. Čak je i onaj, koji su službenici udisali bio višestruko prerađen i ako ćemo pravo, i on je bio iz epruvete. Vazduh je bio pun argona, metana, nitro oksida, freona, ugljen monoksida…O isparivim organskim jedinjenjima da i ne govorimo.
Na samom početku avenije, bila je bazična kosmička stanica, odnedavno zatvorena da ne bi uznemiravala zaposlene na dvoru. Oni koji su se upućivali na daleka zvezdana putovanja, morali su to da rade svojim brodovima, sa svojih stanica. Za sirotinju su putovanja i onako bila zabranjena.
Dakle, jutros su svi bili na prozorima: bilo je tu starih službenika čije postojanje se samo prepričavalo, uzbunjivača, nosaća lažnih vesti i onih pravih, nekoliko špijuna i onih koji su gledali svoja posla.
Ulog je bio velik i moglo se kladiti ceo dan. Oni koji su bili na najboljim pozicijama, mogli su da daju i izjave za medije o procenama oko događaja napolju.
Nakinđureni i dobro našminkani, kao prave zvezde, ti sa izjavama, bili su predmet zavisti mnogih mlađih i ambicioznih službenika. Oni su se morali zadovoljiti dostavama i nameštaljkama, za utehu, sanjajući posebnu pažnju medija za neko bolje, buduće vreme.
Naravno da ništa nisu govorili u lice odabranima. Samo iza leđa. Javna zloba nije bila korisna.
U podne, ipak ogladneli, svi su jurnuli na šalter opklada. Oni što su gunđali su bili među prvima.
Posle se moglo otići i na ručak.